ZASTO PLACE TUZNI PAJAC?

ZAŠTO PLAČE TUŽNI PAJAC?





Još jedan geg, iznudjen osmeh,
još trapav pad i prezriv podsmeh
i virtuoza zabave bljesak
veseloj publici izmami pljesak

Okret na peti i dubok naklon
iza kulisa pravi svoj zaklon
da šminku, nos i šešir pun jeda
zbaci sa sebe dok niko ne gleda

dok doboša zvuci jecaj prelivaju,
i šarena platna tugu sakrivaju
još uvek plače smešnije od svih
taj tužni pajac, stvoren za stih

TRAŽIM ULICU ZA SVOJE IME


Šetam gradom naše mladosti i tražim ulicu za svoje ime.

Velike, bučne ulice - njih prepuštam velikanima istorije.

Šta sam radio dok je trajala istorija? Prosto tebe volio.

Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu,

kojom se, neopaženi od svijeta, možemo i prošetati poslije smrti.

U početku ona ne mora imati mnogo zelenila, čak ni svoje ptice.

Važno je da u njoj, bježeći pred hajkom,

uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas.

Bilo bi lijepo da bude popločana, ali,

na kraju, ni to nije ono najvažnije.

Najvažnije je to da u ulici s mojim imenom nikada nikog ne zadesi nesreća.